Kako je sve počelo?
Cijeli je moj život povezan sa životinjama, privatno, obrazovno i poslovno. Radim kao voditeljica marketinga u firmi koja uvozi premium hranu i opremu za kućne ljubice. Prije tri godine dobila sam zadatak uređivati na jednoj zagrebačkoj televiziji emisiju o kućnim ljubimcima. Posao urednice pretvorio se silom prilika u kompletno osmišljavanje, režiranje i izradu. Bio je to veoma težak period. Radila sam po cijele dane i malo spavala. Ali svako jutro, budila sam se s novom idejom. Bilo je to veoma sretan period. Jednog dana nazvala me prijateljica i pitala da li sam zainteresirana snimiti prilog o hrtici koja se uskoro treba ošteniti.
Eto, tako je sve počelo.
Naravno, prihvatila sam zanimljivu priliku. To je trebalo biti prvo leglo ruskih hrtova u Hrvatskoj nakon niza godina. Kad sam prvi puta vidjela Hanu, majku moje Lone, pomislila sam- Zar je ta kuja skotna? Par dana pred okot? Na njoj se ništa ne primjećuje! - Bila je vitka, graciozna, prekrasna. Tek kad bi se legla i umirila, na njenom trbuhu vidjeli su se obrisi bebica koje su se u njoj pomicale.
Za par dana oštenila je prekrasnu zdravu štenad, 2 dečka i 5 curica. Na žalost, s Hanom nije bilo sve u redu i morala je na operaciju. Za njene vlasnike, Jasminku i Slavka, nastupili su dani puni neizvjesnosti, briga i velikog napora. Srce im se lomilo zbog Hane koja je bila u teškom stanju, a trebalo je brinuti i o 7 gladnih mališana. Uz danonoćnu brigu veterinara, dr. Košutića, sve je dobro prošlo, Hana se oporavljala od operacije i zadržala mlijeko. Malci su napredovali iz dana u dan, a ja sam ih snimala i smišljala kako da ispričam Haninu priču. Tako je nastao prilog – Hanina prva ljubav -
Koliko svoj život sami uređujemo, a koliko je sudbina? Godinu dana ranije, napustio me moj voljeni Bor, smeđi, dugodlaki belgijski ovčar u 15-oj godini života. Srce moje. I dan danas mi poteku suze kad ga se sjetim, ili vidim nekog drugog psa njegove pasmine. Bio je izuzetno drag i privržen pas. Pametan i prekrasan. U međuvremenu sam udomila jednu malu crnu kujicu, temperamentnu i umiljatu. Nera je malo ublažila moju bol, ali cijelo vrijeme bavila sam se mišlju da imam još jednog psa. I onda se umiješala sudbina.
Upoznala sam Hanu.
Ruski htrovi su oduvijek za mene bili pojam elegancije i ljepote. I nešto nedostižno. Ali tada mi se ukazala prilika da ono o čemu sam samo sanjala, pretvorim u stvarnost. Slijedilo je surfanje po internetu. Gutala sam sve što se dalo naći o ruskim hrtovima. Osjećaji su se mijenjali, od zabrinutosti, straha, do oduševljenja. Jednog dana donijela sam odluku i bojažljivo zapitala Hanine vlasnike, da li bi htjeli da ja uzmem jednu njihovu curicu.
U moju kuću došla je Belona.
